Slijepa žena progledala nakon ugradnje bioničkog oka
U “John Redklif” bolnici u Oksfordu,odvija se kliničko ispitivanje ugradnje bioničkog oka za šest pacijenata (koji su imali malo ili nimalo vida dugi niz godina). Prvi pacijent je Rijan Luis (49) iz Kardifa.
Majka dvoje dece, iz Kardifa ima dijagnozu retinitis pigmentosa od kada je imala pet godina. Ovo je nasljedno oboljenje i uzrokuje postupno propadanje fotoreceptora u mrežnjači što može da dovede i najčešće dovodi do sljepila. Za ovu bolest trenutno ne postoji lijek.
Implantat , napravljen od strane njemačke firme Retina Implant AG , ugrađen je u oko gđe Luis u junu tokom operacije koja je trajala oko osam sati.
Implantat je veličine 3mm2 i ima niz od oko 1.500 svetlosnih senzora koji šalje pulsirajuće električne signale nervnim ćelijama . On je dalje povezan sa malim računarom koji se nalazi ispod kože iza uva. Spolja, izgleda kao slušni aparat.
Nakon operacije, urađeni su testovi. Stručnjaci su gđe Luis tražili da pažljivo gleda veliki sat od kartona i da odgovori koliko sati pokazuje. Ona već godinama nije vidjela ništa – na desno oko nije videla punih šesnaest godina, dok je na lijevo vid izgubila pre šest godina.
Kada je shvatila da vidi da kazaljke pokazuju tri sata, bila je presrećna. “Rekli su mi da možda neću imati nikakav osećaj, a onda mi je za nekoliko minuta nešto sijevnulo u oku kojim nisam vidjela duže od 16 godina”, rekla je ona.
Kada je uređaj uključen pacijent vidi bljesak svetlosti, ali tokom narednih nekoliko nedelja mozak uči da ih pretvori u smislene oblike i objekte. Pacijent može da manipuliše implantatom koristeći se tipkama na malom bežičnom uređaju koji drži u ruci. Ovo pomaže da se prilagodi osetljivost, kontrast i frekvencija.
Slike mogu biti crno-bijele i zrnaste, ali i dalje imaju moć da transformišu živote.
Bioničko oko kao tretman za retinitis pigmentosu je testiran od 2012. godine. Gospođa Luis je prvi pacijent izvan Nemačke kojoj je ugrađena novija, druga generacija uređaja.
Profesor Robert MacLaren, koji predvodi istraživanja u Oksfordu, rekao je da ova tehnologija ima veliku potencijalnu korist.”To je nevjerovatan proces, jer ono što Rijan i drugi pokušavaju da urade jeste da reaktiviraju dio mozga koji je bio ugašen više od deset godina”, rekao je on. “Rehabilitacija će biti dugačka, jer u suštini pacijenti uče da vide ponovo.”
Ovo je zaista revolucionarno istraživanje i stručnjaci se nadaju da će biti primijenjeno i u slučaju drugih očnih bolesti, kao što je senilna makularna degeneracija.